Što znači uvođenje eura za obiteljski proračun — godinu dana poslije

Hrvatska je 1. siječnja 2023. uvela euro kao zakonsko sredstvo plaćanja, napustivši kunu nakon više od 30 godina. Za kućanstva, promjena je bila vidljiva odmah — ali njezini dugoročniji učinci razlikuju se od onog što je javnost očekivala, u oba smjera. Najveća briga uoči uvođenja bila je rast cijena zbog zaokruživanja. Analiza DZS-a i HNB-a pokazuje da je do određenog zaokruživanja doista došlo, posebno u ugostiteljstvu i maloprodaji: procjene govore o doprinosu od 0,3 do 0,5 postotnih bodova ukupnoj inflaciji u prvom kvartalu 2023. To je manje od onoga što su se mnogi bojali, ali i nije zanemarivo — razlika od 50 centi na kavici dnevno znači 180 eura godišnje za kućanstvo koje svaki dan pije kavu vani. Gdje je euro nedvojbeno pomogao, to je u troškovima zaduživanja. Kamatne stope na stambene kredite denominirane u eurima bile su u trenutku ulaska niže nego za kunske kredite uz valutnu klauzulu, a nestanak valutnog rizika smanjio je efektivni trošak za kućanstva koja su imala devizne kredite. Za oko 160.000 kućanstava s takvim kreditima, tranzicija je bila olakšanje. Negativna strana dolazi sa slabijom kupovnom moći u situacijama kad euro ojača prema dolaru ili funtu — što se odražava na uvozne cijene energije i hrane koje se globalno denominiraju u dolarima. Tu Hrvatska više ne može koristiti tečajnu prilagodbu kao amortizer. Ukupno gledajući, prelazak na euro nije bio ni katastrofa koju su predviđali kritičari ni bezbolna tranzicija kakvom su je obećali promotori. Bio je kompromis — kao i većina strukturnih ekonomskih promjena — s pobjednicima i gubitnicima koji su raspoređeni neravnomjerno po segmentima društva.

← Povratak na članke